четвртак, 9. децембар 2021.

Rodjaci sa sela - Sarma njeno veličanstvo

 Ovde u ovim postovima na blogu rodjaci, pišem sada o etapama našeg rada, kako smo postali to što jesmo, a zahvaljujući sarmi velikim delom smo tu gde jesmo.

Inače nakon prerade, dodjemo na ideju da se vratimo starom poslu našem, keteringu, ali sa dodatkom onoga gde smo. Život na selu, stara jela, tako da tokom 2018.god ponudimo mi na našoj stranici i usluge keteringa za slave, rodjendane...

Te godine smo odradili sigurno 20ak keteringa, što je bilo lepo i mi smo bili zadovoljni, jer ipak je to bio lep dodatak našem budžetu, a bavili smo se poslom koji poznajemo i radimo ga dobro. Opet ja i moje slnovsko pamćenje, naš rodjak Boško, koji je od nas naručio ketering za slavu Arandjelovdan je bio zadovoljan i pita mene da mu spremimo sarmu za novu godinu, kaže nekih 2kg. Moja reakcija je bila ma nema šanse druže, zemljani sačevi u kojima spremamo klopu su od nekih 7-8kg, ne isplati se kuvati tako malo, na šta on kaže bosanskim naglaskom, a glupane, pa neću samo ja sarmu, ima puno ljudi koji hoće. Ja onako u neverici kažem Jeci, zamisli ludaka, traži da mu kuvamo sarmu za ručak, a Jeca kaže pa hajde. Ja i dalje u neverici kažem, pa ljudi vi niste normalni, a pozadina priče je ta da smo bili relativno u problemu sa novcem, pošto ovaj posao je sezonski, tj preko zime nema nešto posla i sav novac što si zaradio preko sezone krckaš polako preko zime a na sve to dodaj i sadnju i troškove. A ko za baksuz u tom periodu meni crkne računar bez kojeg ne može da se radi. Na nagovor Jece i drugara mi odemo i oni izaberu računar koji mi platimo preko 1000e, jer kao uzmi dobro, trajaće ti, a ja izlazim iz prodavnice plačući i razmišljam da li ćemo moći da pokrijemo sve troškove dok ne krene priliv novca, a to je tek od maja, juna. Zašto se vratih na to, jer moja kraljica Jeca tada izjavi, ma motaću sarmu dok ne otplatim računar :).

Kažem ja nema problema, ionako vozim ajvare u dostavu, šta fali da ponesem i koje kilo sarme. Prve nedelje mi to najavimo na stranici, ljudi u neverici, ali ajde da probaju, prve nedelje poruči senekih 10ak kg, ja razmišljam, vidi, pa to nije loše, malo po malo, bar taj računar da otplatimo do leta. Sledeće nedelje poručiše 20kg, a opet oni koji su poručili prve nedelje plus novi, te ja shvatim, čekaj, ljudi žele domaću sarmu. Brže bolje zovem našeg agronoma Ivana, kažem nadji mi neprskani kupus da dokiselimo još, pošto smo mi kiselili samo za naše potrebe, čovek nam javi za 2 dana, kupimo mi kupus, kace velike i idemooo...

Sad već u meni radi sujeta, ne može Jeca da kuva bolje od mene, pošto sam ipak ja taj koji se hvali da je vrhunski kuvar, pa predložim Jeci, ajde kad već kuvamo, da ponudim ja i moj gulaš, koji inače spremam i ponosim se njime. Kaže Jeca ajde i krenemo mi i gulaš da radimo. Malo po malo, kažu nama rodjaci, mogli bi i ćuftice neke, prebranac, pošto je uslov naravno bio da radimo domaća jela, bez aditiva, dodataka i koječega, da bi Jeca pobedila sa izjavom, kaže ona, Svadbarski kupus!!! Ja tek sada u neverici, inače nisam veliki ljubitelj svadbarskog kupusa, jer kadgod sam ga jeo, nije bilo to to. Tu je ona moja čuvena izjava, a ko je bre toliko lud da poruči svadbarski kupus??? Onda mi lepo Jeca objasni da je to jelo koje se sprema 2 dana, da je to jelo koje je najbolje kada odstoji par dana, jer se tek tada sjedini sve. Naši rodjaci me ubediše da je moja Jeca u pravu, poručiše prve nedelje skoro 40kg svadbarskog kupusa. Tada smo shvatili, tj više sam ja shvatio da je to naš budući posao, da od zdravih sastojaka koje ili mi proizvodimo ili ih kupujemo od proverenih ljudi iz okoline, spremamo kuvana jela, sveže proizvode u sezoni i preradu onoga što uzgajimo. Tu je zaokružena priča rodjaka sa sela i onoga čime se bavimo. 2 god kasnije, napravili smo profesionalnu kuhinju da nam pozavide restorani, zaposlili smo Violetu koja je maltene član naše porodice i dalje motamo sarme, spremamo razna jela koja donosimo kod vas, ali je ovo bio početak te naše priče, kako smo nastali.

Нема коментара:

Постави коментар